Silo 2
U prethodnoj sezoni ( i blogu ) upoznali smo se sa samom idejom generacijskog broda skloništa, što je svakako koncept koji generiše klaustrofobičnu atmosferu , koja ne mora biti odmah vidljiva. Ne mora se posebno isticati koliko je to plodno tlo za umetničke vizije. Videli smo i da postoje paralele sa Platonovom Državom . Nije ovo prvo sci-fi delo koje se takvim paralelama može pohvaliti a onda vidimo šta takva dela (Matriks naravno najpoznatiji) Platonu duguju - ne naravno (samo) atmosferu Pećine, koliko sumnju u realnost samu , koja u takvoj pećini sazreva. Tako ćemo do kraja saznati da je realnost zapravo baš onakva kakvu je vide kroz onaj periskop na površini - sasušeno drvo i sumorna, siva, beživotna okolina. Zašto onda onima koji idu da "čiste" puštaju ne mnogo dobru simulaciju realnosti, koju stanovnici Silosa ne smeju da vide? Zato da bi se održavao ispravan nivo nade i beznađa - moja je teorija. Deset hiljada ljudi zatvorenih u cilindar mora videti oduševljenog s...