Постови

Knjiga nespokoja

Слика
U ovom trenutku, leđa tog čoveka spavaju. Čovek, koji korača ispred mene istim korakom kao i ja, takođe spava. Korača bez svesti. Spava, jer mi svi spavamo. Čitav je život san. Niko ne zna šta radi, niko ne zna šta želi, niko ne zna šta zna. U snu provodimo život, večita deca Sudbine. Zato, kad razmislim o tome, osećam ogromnu, nedefinisanu nežnost prema čitavom ljudskom rodu, prema čitavom usnulom društvenom životu, prema svima, prema svemu.  Fernando Pesoa, Knjiga nespokoja Sticajem okolnosti dođem do knjige koja predstavlja životno delo čoveka o kojem malo toga znam, nešto kao Znakovi pored puta  Andrića (nisam čitao što mi nije smetalo da citiram u jednom svom romanu, našao citate na početku udžbenika kvantne fizike!). Ono što sam saznao kad sam stavljao citate na fejs, a jesam dosta toga stavio, jeste da je to jedan od najvećih pesnika prošlog veka, najvećih portugalskih pesnika, etc. Inače video sam i film na portugalskom (tekstovi iz knjige plus gluma) ali ne ceo. Tako da nećem

The Man in the High Castle

Слика
 Ovo je blog o prvoj sezoni ove serije, dakle o prvim impresijama... Videćemo da ih ima tri, ali prvo jedna "nulta", vezana za samu špicu. Vidimo da je veća od dve američke "države" nazvana Greater Nazi Reich . Kombinacija jezika i dosta neformalno. Treba znati da izraz "nacista" nije zvanično postojao, a onima optuženim za to - ideološkim nacionalsocijalistima i uopšte onima lojalnim Hitlerovoj Nemačkoj - to je uvreda. Zanimljivo je poreklo tog skraćenog izraza kao i još neke stvari... recimo, u Nemačkoj se taj izraz ne koristi, ako se želi kraće reći kaže se NS. Ovaj izraz u umetničkom delu bi mogao imati smisla s obzirom na Orvelovo objašnjenje skraćenog govora . Ukratko: kao što Kominterna nije baš isto što i Komunistička Internacionala, i uopšte ne treba da budi takve asocijacije, tako biti nazi 1962. u alternativnoj Americi (i inače u svetu) nije isto što i biti nacionalsocijalista u Nemačkoj 1932. Pređimo na ona tri utiska  Japanska vlast je "l

Теците сузе моје, рече полицајац

Слика
Пробудиш се у хотелској соби ... Ово већ звучи као неки клише-радње. Пробудио си се и не знаш како си тамо доспео, не сећаш се последњих неколико дана. Па... прво јесте у овом случају тачно, друго баш и не. Наш актер зна шта му се догодило (мада не и како је у то собу доспео), и има испрва неке бриге око тога; ама баш нико не зна за њега, а јасно се сећа да је био славан, водио шоу који гледа тридесет милиона људи. Одједном, не само да га нико не зна него ни фамозни систем не зна за њега, тачније он не постоји, он је не-лице , нема документа... Доста незгодно у некој врсти антиутопије у којој је смештена радња, али не непремостиво ако имаш дебели свежањ новчаница у џепу, а он има. Књига за коју сам видео неколико коментара који износе оно што и сам мислим - невероватно леп наслов . Читатељка може видети да сам одмах кренуо са спојлерима. Можда је Филип К. Дик последњи аутор код којега би то сметало. Сви знамо шта се дешава у књизи Човек у високом дворцу (ускоро приказ серије, барем п

Духовно и Материјално

Слика
 Дође ситуација када потребе разјашњавања ствари, а то је ваљда главни циљ филозофије, терају нас да одвојено разматрамо ствари (или једну насупрот другој) за које мислимо да постоје једино напоредо. Чак и да се користе изрази који нам нису најдражи. Лично бих више волео да се разговара о менталу и супстанцији , али људи више воле изразе као што је "духовно" и "материјално", иако је одавно речено ( Бертранд Расел , рецимо) да материјално није тако материјално нити духовно тако духовно као што нам то изглед а. Ипак, има оних који ће да праве оштре дистинкције, где се обично да је предност "духу" над "материјом" (част ретким изданцима дијалектичког материјализма који се ваљда хвале да су материјалисти, а ту су наравно и наложени неоатеисти који копирају узоре са трулог запада ). Један веселник тако рече да је "поредити духовно и материјално као кад поредиш Шекспира и Карлеушу". У принципу оба ова ентитета су, као и практично све, и духовн

Baby Reindeer (o praćenju)

Слика
Ah to stokovanje (da napravim kovanicu od kako se izgovara), u duhu srpskog jezika bi bolje bilo reći stalkovanje ili stalkerisanje ... Prvi put sam čuo za taj izraz na samom početku veka, u vezi jednog od internet foruma, kada se persona žalila hvalila kako ima svog stalkera. Administracija je bila očajna, svako se mogao predstavljati kao neko od pristunih, pratiti ga/je u tom smislu. Šta li je to, pitao sam se, znao sam jedino za film Tarkovskog Stalker ... Stalker baš znači pratilac, i u tom filmu, na nekim jezicima bi moglo biti sputnjik ili trabant (satelit). Mada ovi sateliti (početak devedesetih Srpska reč: Milošević na poklonjenju Brozu sa svojim trabantima , valjao sam se od smeha) nisu slični ženi opisanoj u seriji, oni su to radili iz interesa. Ali redom, videćemo i to... Stokovanje je opisano u pesmi Every Breath You Take  koja nam može delovati ne znam kako romantično (mada mene prvo asocira na bezbrojne navijačke obrade ). Ljudi ne obraćaju pažnju na reči van refrena, a

Handmaid's Tale (treća, četvrta i peta)

Слика
  Posle druge sezone ove serije uočan je znatan napredak. Ako smo u  prve dve sezone imali građenje i objašnjenje sveta, ovde imamo likove koji su se razmahali i postali zanimljivi koliko god je to moguće u zadatoj radnji. Neke stvari koje su delovale čudno ili nelogično postaće jasnije. Serija će dobiti i na širini jer osim Gileada vidim barem u izvesnoj meri i suprotnu stranu (ili više suprotnih strana) i Kanadu koja se menja .  Krenimo u analizi od nekog početka treće sezone, kada je Džun, pošto je odbila da i sama pobegne iz Gileada raspoređena baš kod lika koji deluje obećavajuće . Nismo ni očekivali da će on biti samo (ili prosto) pozitivan , postaće izvor nedoumica pa i razočarenja (za Džun i preko nje one koji gledaju). U jednoj od situacija kada je prinuđena na (taktičko) povlačenje Džun će reći da se muškarci mogu proučavati da im se može biti oslonac i noćna mora . Uz adekatnu glumu deovalo je neka kombinacija Girlboss i osvetničkog stava na koji uostalom Džun ima pravo (i

Хевиленд Таф - пси мачке и екологија

Слика
  Моја каријера је препуна костура мртвих серијала. Џорџ Р. Р. Мартин Реченицу је мештар написао давно, 2003. објавио је збирку својих прича Песме снова . Можда је већ тада његов мегасеријал Песме леда и ватре био најпознатије што је написао, односно започео, али тешко да је мислио на шта ће преко двадесет година касније асоцирати ове речи. Не знам да ли ћемо видети расплет у свету леда и ватре , али посветимо се серијалу Хевиленда Тафа.  Заправо, с обзиром да ми приче делују веома серијализовано (мана овог текста је што га пишем након само две прочитане приче), не знам како би његов серијал могао сматрати (не)завршеним. Можда бн Тафова смрт све окончала? Или нешто круцијално у свету (галаксији) који Мартин овлаш описује у позадини - Старо галактичко царство се одавно распало (помиње се у још неким причама), Еколошки инжењерски корпус (Таф се и даље представља као његов члан) је већ заборављен... У свом уводу (други том Песме снова) Мартин каже да протагониста серијала мора бити ексце