Runski sistem - treća familija

Prva familija (Aett) je povezana sa prvobitnim silama stvaranja, druga sa silama koje utiču na ljude, treća sa nasleđem i zajednicom u kojoj živimo.
Kako se približavao ovaj Aett pomalo sam gubio interesovanje. Donekle je to zbog "zamora materijala", koji se da očekivati, s obzirom da runski kurs traje šest meseci (24 + 2 nedelje). Više je došlo zbog onoga što treća familija treba da predstavlja, i nekih mojih očekivanja. Sticajem okolnosti, od kako radim Rune imam nikad više prijatelja i nikad više skepse u neki društveni angažman. Jedno vreme sam čak proredio s blogovima (to me je prošlo). Naravno da je to zbog stanja u Srbiji i mogućnosti nekoga da utiče, a mogućnosti mog uticaja su po nekim parametrima ispodprosečne, a po nekim drugim uglavnom nepoznate. Mada je u celom svetu tendencija da se "običan narod" mnogo i ne pita... da ne ulazim sad u tu temu. 
Ovakva razmatranja mi manji problem napraviše već prilikom prve Rune ove familije, a to je Tiwaz - runa boga Tira. Ova Runa označava pravdu, a moj prvi impuls je bio da nema pravde (kako reče Baki B3). Greška je u tome da se pravda posmatra kao karma, a ne kao darma. Drugim rečima kao neko stanje u svetu oko mene, a ne moje postupanje. U materijalima piše tako, ali piše i da je bog Tir izgubio svoj primat kada su se plemeniti Severnjaci sreli s iskvarenim Rimljanima. Od onda preferiraju boga ratnog ludila Odina, koji je svojim razvojem stekao znanje i mnoge moći...
Ali pravda se može posmatrati kao instrument onoga koji je deli, kao recimo revolveraša na Divljem Zapadu... Što je samo malo bolje posmatranje, jer pravda je više od toga. Pravda u smislu ove Rune je ispravno delovanje, označeno pravcem, bez obzira šta se nalazi (koji ishod) na kraju tog pravca. Ako znaš da si ispravno uradio onda to nije bitno. Lično to nazivam etika, ali dilema je razjašnjena.
Ako je Runa Tiwaz "muška", sledeća Berkanan je "ženska", o čemu govori sam prikaz - grudi Majke Zemlje. Uopšte ako je prvi Aett neki put heroja (ili barem njegov početak) i rune imaju takav sekvencijalni razvoj, u trećem Aettu postoji simetrija. (Postoji i u drugom, ali je nešto drugačije postavljena). Runa za Runom postaje njen parnjak i tako razvija značenje. Berkanan je druga moja omiljena Runa, posle Perthra - Laguz je treća, dok mi je Dagaz izvan konkurencije.
Berkanan je Runa preporađanja, a to naravno uključuje i smrt. Ovde imamo transformaciju, ali ne kao kod Eihwaza, kojeg još označavaju i "Runa smrti". Jer tamo je prelazak u smeru gore-dole (iz jednog u drugi svet), ovde je deo ciklusa. Ako su naši stari znali za ciklus rođenje - odrastanje - brak - smrt, on se nažalost u industrijskom društvu izvitoperio u rođenje - škola - posao - smrt. Što nas ne sprečava da se ponašamo drugačije, Berkanan nas uči životnom ciklusu šamana.
Sledeća Runa je Ehwaz. Dva je postalo jedno. To je Runa koja predstavlja konja, ali takođe i brak. Nekima se ne sviđaju takva povezivanja (neko nekog jaše...), no ona su jasna iz dvojstva konja i njegovog jahača koji se bore kao celina. U magiji Runu nije preporučljivo koristiti za stvaranje veze (iako je Runa Braka), do zajedništva treba doći na druge načine. Zato Ehwaz može da spaja druge Rune u celinu.
I tada je ta sjedinjenost donela - čoveka! Manaz je sledeća Runa. Manaz je čovek kao deo mreže. Uočićemo mitske osnivače i zakonodavce mnogih naroda koji se zovu Manu, Manwe, Minoj, Menos, Numa. Oni označavaju najstariji indoevropski koren *mann-. Runa se može magijski iskoristiti za stvaranje socijalnih veza, "omekšavanje" nekoga - od profesora na ispitu, do devojke na žurci.

A tajna samog života je u vodi koja teče... Laguz je Runa vode. Ona, dakle, predstavlja sve ono što voda predstavlja u zapadnoj hermetici, recimo htonski energetski element - vidi kod Dorijana Nuaja. Podsvest i podsvesni uticaji, intuicija, primalni životinjski instinkti, sopstveni odraz na površini...
Runa označava pre svega život! Tajni uzrok svog organskog života. Ali ima tajni koje je bolje da ostanu skrivene, u dubinama. Kao i Perthro i ova Runa je povezana sa divinacijom (čitanjem sudbine iz Runa).
Sledeća je Runa Ingwaz koja je dosta opskurna. To je Runa kralja (ili majstora). Tamo gde je Ansuz (Odin) vladao duhovnim carstvom bog Ing vlada fizičkim svetom. Ali prikaz Rune je kastrirani muškarac!
Moje tumačenje je donekle drugačije od onog u materijalu. Ima veze sa mitom o Kralju Arturu - kad je kralj pokleknuo, oslabila je cela zemlja. No setimo se da je ovaj kralj na kraju bacio mač, da dočeka dostojnog, takođe je i sam zaspao "dok ne bude potreban". Setimo se svih mitova o zaspalim ili otišlim kraljevima, sve do LOTR gde Frodo na kraju (takođe ranjen) odlazi u zemlju "zapadniju od zapada", jer njegovo vreme je prošlo na ovoj zemlji. U divinaciji, ako bih dobio ovu Runu, morao bih dobro da posmatram kontekst. Runa označava (samo) potencijalnu energiju. Ali veliko je pitanje da li "kralj" obavlja posao ne delajući (wei wu wei) ili je (privremeno, što ne mora da znači na kratko) onesposobljen. Ako je drugi slučaj da li treba samo čekati ili nekim "podzemnim tokom" pokušati da se stara snaga i autoritet vrate?
Ingwaz je na neki način poremetio simetriju koju pomenuh na početku. Jedina paralela sa Laguzom bilo bi upravo neko vladanje ispod površine, iz podzemlja, ili čak morskih dubina, što je tema moje trilogije Agarta, i inspiracija za samo ime bloga. No takva tumačenja ne moraju nešto da znače širokoj čitalačkoj publici... 
Zato je Dagaz u punoj simetriji sa Laguzom. Njegovo svetlo dolazi tamo gde je bila tama Laguza. Ali Dagaz nije samo dan (školski izraz: obdanica), nego uključuje i noć - pun ciklus od 24h. Ova Runa je na neki način sam Tao - Jin i Jang! Nije slučajno što je njen simbol zapravo uglasti prikaz znaka beskonačnosti. Jer ciklusima nema kraja. Da me ne zanimaju mračne stvari svakako bi mi ovo bila Runa No1, ovako je stavljam van konkurencije.
Jer celog života hteo sam da iskoristim dan. Ili što bi Sveti Sava rekao Rumunima kad su ga molili za kintu: "Sve vam je dato samo treba znati uzeti." Što je naravno zajebancija, jer u to vreme Rumuna nije bilo, ali poenta ostaje - iskororisti dan i samo Casual. Runa predstavlja završetak, ali ne u smislu prekida već novog početka. To je ono kada je u LOTR jedan od Hobita na kraju avanture došao svojoj ženi uz jednostavnu poruku "vratio sam se". Ali to je već domen sledeće i poslednje Rune.

Runa Othalan je runa toka, istorije, nasleđa. Ona je simetrična sa Dagazom na način da je to veliki Dagaz. Zapravo postoje tokovi unutar tokova, pa je Dagaz ili Othalan pitanje perspektive. Dan - godina - životni ciklus pojedinca - životni ciklus plemena ili nacije... čak čovečanstva. Runa je simetrična i sa prvom Runom Fehu. Ona zatvara ciklus, a kako smo rekli to može biti samo početak novog ciklusa. Tako je Othalan zapravo Fehu na višem nivou. Othalan nas vodi kroz nova i nova Raida (putovanja)...
Runa je zloupotrebljena u vreme nacista, zapravo gore desno imamo njenu armanen verziju. Koga zanima može pogledati o institutu Ahnenerbe, što je značilo nasleđe predaka. Na amblemu te organizacije je ova Runa kroz koju ide mač. I bez toga Runa je ispravno označena kao dvosekli mač. Nasleđe je ono što nam daje podstrek, ali takođe nas i koči. Runski sistem je ono što pojedincu obično dolazi kao nešto novo. On može misliti da ga (drugačija) tradicija guši i smara. Posebno ako se neko postavlja na put leve strane (individualan)... Čak i ako je neko tradicionalistički raspoložen (što se uklapa u izučavanje Runa) on može da sadašnje stanje zajednice smatra žalosnim i čak nevrednim sopstvenog truda. Lično sam došao u takvo iskušenje. Ali "šaman ne napušta svoju okolinu uz uzdah 'koji seljaci'". 

Kako smo došli do kraja treba neke stvari razjasniti, posebno u perspektivi poslednje Rune. Jedno je optužba koju čak nisam čuo, mada nije isključeno da je neću čuti. Sekta. Raido nije postavljen kao sledbeništvo nekog gurua. Iako se afirmišu nordijsku bogovi, vera u iste nije nužna. Rune su simboli i na nama je šta ćemo s njima da radimo.
Moj slučaj bi mogao biti zanimljiv, jer sam baš kroz ovaj duhovni rad počeo nekako da se smatram ateistom. I ranije sam smatrao da su bogovi više metafore, za ko zna šta što postoji u osnovi sveta, te da nekoj isključivosti oko rituala i slično nema mesta. No jedno je ako tako posmatramo svet recimo prema filozofiji Šopenhauera, te tako zaklučujemo - sve je u glavi. Drugo je ako vidimo način za putovanje "u svoju glavu", dakle u sebe, pa možda i način da se ponešto iskoristi u tzv. spoljnom svetu. Kroz Raido sam video baš takav način.
Postoji i jedno drugo značenje pojma sektaš, kakvo smo imali u ocvalom socijalizmu. To je uočeno kao problem, ali rešenja nije bilo - grupe ljudi su gledale samo svoje interese, na račun šire zajednice (tada SFRJ). No upravo je poenta Raida da se pojedinac vrati zajednici kao bolji, odnosno njoj korisniji. Na taj način je Othalan Fehu na višem nivou.
S tim u vezi je odbojnost koju neki imaju ako se (magijski) treba uraditi nešto za sebe. Nekome to može biti strano zbog hrišćanskog nasleđa koje takve stvari označava kao sujetu, neko može biti pod uticajem Istoka (Indije) i reći kako je to samo ego, zapravo nešto štetno. Međutim, kako reče Hemingvej nijedan čovek nije ostrvo. Ako nisi psihopata ili randovac (sledbenik ideja Ayn Rand) od svega što učiniš za sebe bar će još neko imati koristi. Stoga ne vidim problem da se Rune koriste za unapređenje svog života, ne samo u onom segmentu koji je označen kao "duhovno". Problema neće biti ako se usvoje etičke preporuke kojih je bilo dosta na kursu Raido, posebno u vezi ove treće runske familije. 
Tako možemo reći da je putovanje završeno, da bi tek počelo...
Ivan Vukadinović





Коментари

Популарни постови са овог блога

Уранска и хтонска божанства

Псеудопатриотизам

Logički problem indukcije