The Last of Us - druga sezona

 Druga sezona je dosta fokusiranija od prve, s obzirom da su neke stvari objašnjene ne mora se ovde njima baviti - od samog nastanka zaraze gljiva-kordicepsa, do načina na koji ljudi rešavaju probleme, "oblika vladavine" o čijem nastanku nije mnogo rečeno (nije ni potrebno) a koji se jasno razlikuju, zajedno sa uzetim ideološkim stavom, o čemu sam pisao. Ovde će se serija fokusirati na jednu zajednicu od navedenih (onu u kojoj je Džoelov brat, dakle familiju, kako je više puta direktno kazano); odnos oca i ćerke, tj. njegov razvoj o čemu je već dosta rečeno; te jedan gnusan rat (preterano bi bilo reći besmislen - svaki rat je besmislen, a ovde ne vidimo kako je počeo, već samo da je reč o nepomirljivim frakcijama). Tako je druga sezona u rangu čuvenih drugih nastavaka - recimo Kum 2 ili Imperija uzvraća udarac - na kojma su se filmski serijali dokazivali. 


Pozabavićemo se prvo sa dve zanimljive stvari pre nego pređemo na "glavno". Ovde imamo pravu bitku, to je veći deo druge epizode (uz parelelnu radnju finalnog obračuna između ljudi - epiloga onoga što je Džoel započeo). Naravno, mislim "prava bitka" sa zombijima, ljudima-gljivama u kojoj ishod deluje neizvesno (naravno, gledateljka će očekivati povoljan kraj po ljude, mada serija u celini ne opravdava takva blanko očekivanja, određeni ishod je bitan za nastavak serije, etc). U prvoj sezoni smo imali situacije u kojima zombiji nesumnjivo pobeđuju brojnošću (da li u desetinama napadaju na dvoje-troje ljudi, iznenade jedno ili dvoje ili imamo hiljade zombija na više desetina neutvrđenih ljudi) ili one u kojima ljudi pobeđuju manje grupe zombija vatreinm oružjem i vojnom spremnošću. Ovde, međutim, prvo ćemo videti naznake inteligencije među gljivama - skrivaju se, štite se od hladoće planinske zime ili koordnisano napadaju - pa onda napad ogromne horde na utvrđenu poziciju sa stotinama ljudi - zaista neizvesno. Odmah ću reći da ona inteligencija gljiva nije ovde dalje istražena, gljive su u drugom planu, a zajedno sa zaražavanjem vazduhom ostaje valjda za treću sezonu, koja je najavljena.

Takođe, posvetimo se malo dilemi jeri zajednica Tomija (Džoelovog brata) komunistička? Reč je zapravo o komunitarizmu, jakoj lokalnoj samodovoljnoj zajednici, što nije uopšte suprotno American way of life - zajednica na svom zemljištu, kao jedna ekonomska jedinica - na tržištu ili sa ciljem opstanka. Toga je bilo kad je osvajan Zapad, bilo je u sukobu sa federalcima u svom sektaškom tipu (Waco), pa što ne bi bilo posle apokalipse! No ovde se, naravno to je dobro, ne bavimo eksplicitno uređenjem, već načinom života i rešavanjem kriza. Kad smo kod odlučivanja, a u vezi sa aktuelnim trendovima, možemo zaključiti - to nije direktna demokratija. Svako može pred savetom da iznese šta ima, ali savet tajnim glasanjem donosi odluku.
A sad se pozabavimo onome što je najbitnije - odnos oca i ćerke u postapokaliptičnom svetu se dalje produbljuje, dokle je to moguće (jer jedno od dvoje neće dočekati kraj sezone, drugo... pa recimo na samom kraju). Dobro su razvijeni i "sporedni" likovi: Ajzak koji od oficira Fedre koji pobija svoje da bi prešao na stranu pobune postaje surovi vojni lider koji sam muči zarobljenike; Dina je "klasična tinejdžerka" koja postaje više od toga; Tomi je još malo razvijen, a tu je i socijalno konzervativni član zajednice koji se pokazuje kao bolji od ostalih... Lik Ejbi (osvetnica koja ubija Džoela) je tek naznačen - ona se pojavljuje samo u dve epizode, u poslednjoj se bukvalno samo pojavi u pretposlednjoj i poslednjoj sceni. Izgleda da će dobar deo treće sezone biti vezan za nju.

Radnja je pet godina nakon prve sezone, Eli nema više 14 nego 19 godina, imamo nesumnjiv razvoj karaktera iako je Džoel držao u zaštićenom položaju dok je to mogao. Nije čudo da ona napreduje, razvija se, dok Džoel stagnira, zapravo ograničen onim što je učinio na kraju prve sezone. Možda je neki napredak što i on postaje deo porodice (kao ujka Mrgud) ili traži pomoć psihološkinje (da, ima i toga!) ali kako ne može biti iskren ni s njom... Nije čudo da će on nastradati krajem druge epizode, da bismo onda imali odlučivanje ići u osvetu ili ne (da li da zajednica pošalje tim, za Eli tu nema dileme), onda epizode Sijetl - gde se odigrava veći deo radnje, dan 1,2,3... Pa sasvim zaslužena epizoda gde vidimo pet godina života Eli i Džoela; tokom kojih se on trudi da bude dobar otac koliko može, a ona sumnja, saznaje na kraju dobija potvrdu šta je on uradio zbog nje (jasno je da problem između njih nije njeno "seksualno opredeljenje", nego baš taj "slon u prostoriji").
How many liberators want to be dictators, pevao je ili rekao Jello Biafra, toga sam se setio, mada rekao bih da nije baš to problem kod Ajzaka. Od rezigniranog pripadnika Fedre koji pobija svoje saborce, videćemo nekakvog vojnog lidera u besomučnoj borbi koja sa strane njegovih WLF dobija karakter genocida nad onima koji su odbacili tehnologiju, a sa njihove strane dobija izgled ritualnih ubistava "vukova" (naši junaci za njih su isti, budući da su moderni) - vešanje i srpom prosipanje creva. 
WLF ili zgodno od Washingotn Liberation Front - Wolfes, su solidna i do zuba naoružana vojna sila, raspolažu sa arsenalom Fedre koji su pobunom preoteli, takođe saznajemo da su bili deo Fireflies (Svici) iz prve sezone, koji više ne postoje. Ako Fedra (i ostale frakcije u prvoj sezoni) nekako objašnjena - makar kao tipovi uređenja - ovde nemamo ništa. Samo bezdušni sukob moderno naoružanih ljudi protiv verskih fanatika sa lukovima i strelama.

Sve to može da liči na film Civil war, u svakom slučaju lik koji naši junaci - pre svega Eli i Dina, onda njen "bivši" koji dolazi da ih spase i koji to eksplicitno kaže - ne vide kao svoj! Kao i u tom filmu ne znamo ništa ko je počeo (Ajzak će reći onome koga je mučio da to više nije ni bitno), Vuci su izgleda prekršili primirje i to je to... Naravno, ni o onim primitivnim ljudima ništa ne znamo, osim fragmenata da obožavaju "boginju", osim simbola nema ništa o njihovoj "religiji"; znaju da komuniciraju zvižducima; rodno su egalitarni, mada to važi manje-više i za ostale zajednice u tom svetu... Tako i u filmskoj verziji novog građanskog rata u Americi ne znamo ništa osim da je predsednik diktator koji je uspeo da protiv sebe ujedini međusobno zavađene države - Floridu, Teksas i Kaliforniju.
No ipak, kod WLF vidimo neke planove za budućnost, samo naznake njih, konačni obračun sa "primitivnima", tokom konvergencije oluje, zgodno ime i poslednja epizoda se zove Konvergencija. Poslednja scena pokazuje Ejbi kako vidi nešto što su WLF izgradili u Sijetlu. To je potencijal za sledeću sezonu zajedno sa inteligencijom gljiva (hoće li biti nešto više o onome što je pretnja čovečanstvu?) i prenošenjem zaraze vazduhom, sporama... Dodajmo tu i da Ejbi ima specifičan (naravno nerazjašnjen) odnos sa Ajzakom, rekao bih i sa Vucima koji nisu deo njene ekipe. 
Najzad sam kraj sezone je tri u jednom: klimaks, antiklimaks i WTF! Ne bih o tome mnogo, samo ću istaći scenu u kojoj Eli nenameravano pogodi vratnu arteriju Ejbine saborkinje (potrebna joj je živa makar da bi saznala gde je Ejbi koju hoće u svojoj osveti), onda dok ova umire saznajemo da je trudna, traži od Eli da raspori njenu utrobu, izvede carski rez dok joj još kuca srce... No Eli to ne zna, okleva, ne snalazi se... tek vreme je isteklo. Veoma zanimljiv momenat imajući u vidu kako je sama Eli došla na svet što takođe vidimo u poslednoj epizodi, prve sezone.
Ivan Vukadinović
Mi poslednji - prva sezona



Коментари

Популарни постови са овог блога

Sloboda by Džoni Štulić

Каже није наше

Уранска и хтонска божанства